Vlasništvo više osoba na pokretnini ili nekretnini može prouzrokovati sukobe među suvlasnicima, a posebno npr. u slučaju kad po provedenom ostavinskom postupku, ili nakon diobe imovine nakon razvoda braka nasljednici/bivši bračni drugovi postanu suvlasnici iste nekretnine.
Ovaj pravni problem najčešće se rješava razvrgnućem suvlasništva; pravo svakog suvlasnika da zatraži i ishodi promjenu postojećeg stanja – čak i protiv volje ostalih suvlasnika – koja dovodi do prestanka suvlasničke zajednice.
Do dobrovoljnog razvrgnuća dolazi kad suvlasnik svoje pravo na razvrgnuće ostvari sporazumom sa svim suvlasnicima s kojima sklapa ugovor o razvrgnuću suvlasničke zajednice (diobeni ugovor). Ugovor se sklapa u pismenom obliku, potpisi svih suvlasnika se ovjeravaju, a osim odluke da se dioba provede, sadržaj ugovora čini predmet i način diobe.
Ako ne bi postojao sporazum suvlasnika, suvlasništvo se može razvrgnuti i sudskim putem. Postupak se pokreće prijedlogom za razvrgnuće u izvanparničnom postupku. Međutim, ukoliko između suvlasnika postoji spor o npr. predmetu diobe te opsegu zajedničke stvari; o pravu suvlasništva pojedinih suvlasnika ili veličini njihovih dijelova, predlagatelj se upućuje na parnicu u kojoj se odlučuje o gore navedenom nastalom sporu, kao i o zahtjevu za razvrgnuće. Posebno se navodi kako osim odluke o razvrgnuću, sud određuje način diobe te sve što bi bilo potrebno da se takva dioba provede.
U pravilu sud djeljive pokretne stvari dijeli fizički, a nekretnine geometrijski.
Fizička dioba predstavlja način razvrgnuća suvlasništva kod kojeg se stvar dijeli na potreban broj samostalnih stvari, od kojih će svaka pripasti nekom od suvlasnika.
Geometrijska dioba je način razvrgnuća kod kojega se nekretnina dijeli na čestice koje se određuju mjerenjem te bi svaka tako geometrijski određena čestica imala pripasti nekome od suvlasnika.
Posebno je uređeno pravo svakog suvlasnika da razvrgne suvlasništvo isplatom, i to kad bi isto bilo posebno određeno zakonom, pravnim poslom ili ako se učini vjerojatnim da za to postoji osobito ozbiljan razlog.
Kod razvrgnuća isplatom sud određuje da stvar pripadne suvlasniku u cijelosti, a da on isplati vrijednost dijelova ostalih suvlasnika.
Nadalje, ako se istodobno razvrgava suvlasništvo na nekoliko stvari, sud može, na zahtjev bilo kojeg suvlasnika, umjesto da dijeli svaku pojedinu stvar, odrediti da svakome od njih pripadne određena stvar ili skupina stvari, razmjerno njihovim suvlasničkim dijelovima.
Također, postojala bi i mogućnost da se s određenim idealnim dijelom poveže vlasništvo posebnoga dijela suvlasničke nekretnine (uspostava etažnog vlasništva).
Konačno, ako dioba na gore naznačene načine ne bi bila moguća bez da se znatno ne umanji vrijednost stvari, sud će provesti civilno razvrgnuće u kojem se utvrđuje tržišna vrijednost stvari koja se zatim prodaje na javnoj dražbi ili na drugi prikladan način i tako dobiveni iznos dijeli među suvlasnicima ovisno o veličini njihovih suvlasničkih dijelova.
Posebno se ističe kako na prvoj dražbi cijena nekretnine može pasti do 4/5 procijenjene vrijednosti, a na drugoj sudskoj dražbi do 3/5.
Autor: Silvija Žužić | Odvjetnik Rijeka | Odvjetnik Krk