Roditelji su dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete, kao i punoljetno dijete najdulje do navršene dvadeset i šeste godine života ako se školuje u srednjoj školi, odnosno polazi sveučilišni ili stručni studij, te redovito i uredno ispunjava svoje obveze.
Obveza uzdržavanja ostaje i u slučaju razvoda braka i to za oba roditelja. Roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja.
Pri podnošenju tužbe radi razvoda braka, bračni drugovi mogu predložiti s kojim će roditeljem dijete stanovati te na koji će način ostvarivati roditeljsku skrb, odnosno odrediti visinu alimentacije za roditelja sa kojim dijete neće stanovati; dok će se prilikom sporazumnog razvoda braka sastaviti plan o zajedničkoj skrbi pred Centrom za socijalnu skrb. Ako bračni drugovi ne predlože način uređivanja ovih pitanja, o istima će odlučiti sud. Zastupa li odvjetnik interese stranke u sudskom postupku razvoda braka i/ili postupcima za uzdržavanje, trošak zastupanja određuje se Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, te odvjetniku pripada jednokratna naknada u visini od 200 bodova koja obuhvaća najviše do četiri radnje za prvostupanjski postupak, s napomenom da vrijednost boda iznosi 2,00 €.
Prilikom određivanja visine alimentacije, uzimaju se u obzir materijalne potrebe djeteta, odnosno troškovi stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, obrazovanja, skrbi o djetetovu zdravlju i druge slične troškove djeteta koji se određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja novčanog uzdržavanja.
Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike svake godine najkasnije do 1. travnja određuje minimalni novčani iznos alimentacije za svaku godinu koji za 2023. godinu iznosi:
Iznimno, alimentacija se može utvrditi u iznosu nižem od zakonskog minimuma, ali ne manje od jedne polovice:
Međutim, konačna visina alimentacije računa se, u pravilu, na temelju tablice o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta koju donosi Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike i to također svake godine najkasnije do 1. travnja. Visina alimentacije određuje se u skladu s dobi djeteta, prihodima roditelja obveznika uzdržavanja prema platnim razredima i prosječnim troškovima života u RH.
Nadalje, u praksi nisu rijetki slučajevi kad roditelj koji je dužan plaćati alimentaciju istu ne plaća ili je plaća u manjim iznosima od dogovorenog, a u kojima drugi roditelj može od nadležnog suda zatražiti provođenje ovrhe.
Ovršni se postupak pokreće što je moguće prije kako ne bi protekao rok za nastup zastare tražbine djeteta.
U slučaju bezuspješne ovrhe, pravo na uzdržavanje može se ostvariti od bake i djeda po tom roditelju.
Dijete ujedno ima pravo na privremeno uzdržavanje koje isplaćuje Centar za socijalnu skrb dok roditelj obveznik uzdržavanja ne počne ponovno ispunjavati svoju obvezu, a ukupno najdulje tri godine. Privremeno uzdržavanje određuje se u visini 50 % zakonskog minimuma uzdržavanja.
Konačno, bitno bi bilo ukazati i na mogućnost podnošenja kaznene prijave protiv obveznika uzdržavanja, a najstroža kazna koja se može izreći roditelju koji ne plaća alimentaciju je kazna zatvora do tri godine.