Roditelji su dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete, kao i punoljetno dijete najdulje do navršene dvadeset i šeste godine života ako se školuje u srednjoj školi, odnosno polazi sveučilišni ili stručni studij, te redovito i uredno ispunjava svoje obveze.
Obveza uzdržavanja ostaje i u slučaju razvoda braka i to za oba roditelja. Roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja.
Pri podnošenju tužbe radi razvoda braka, bračni drugovi mogu predložiti s kojim će roditeljem dijete stanovati te na koji će način ostvarivati roditeljsku skrb, odnosno odrediti visinu alimentacije za roditelja sa kojim dijete neće stanovati; dok će se prilikom sporazumnog razvoda braka sastaviti plan o zajedničkoj skrbi pred Centrom za socijalnu skrb. Ako bračni drugovi ne predlože način uređivanja ovih pitanja, o istima će odlučiti sud. Zastupa li odvjetnik interese stranke u sudskom postupku razvoda braka i/ili postupcima za uzdržavanje, trošak zastupanja određuje se Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, te bez obzira na broj poduzetih radnji, odvjetniku pripada jednokratna naknada za svaki prvostupanjski postupak u visini od 200 bodova, s napomenom da vrijednost boda iznosi 10,00 kn.
Prilikom određivanja visine alimentacije, uzimaju se u obzir materijalne potrebe djeteta, odnosno troškovi stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, obrazovanja, skrbi o djetetovu zdravlju i druge slične troškove djeteta koji se određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja novčanog uzdržavanja.
Ministarstvo socijalne skrbi svake godine najkasnije do 1. travnja određuje minimalni novčani iznos alimentacije za svaku godinu koji za 2022. godinu iznosi:
Iznimno, alimentacija se može utvrditi u iznosu nižem od zakonskog minimuma, ali ne manje od jedne polovice:
Međutim, konačna visina alimentacije računa se, u pravilu, na temelju tablice o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta koju donosi Ministarstvo socijalne skrbi i to također svake godine najkasnije do 1. travnja. Visina alimentacije određuje se u skladu s dobi djeteta, prihodima roditelja obveznika uzdržavanja prema platnim razredima i prosječnim troškovima života u RH.
Nadalje, u praksi nisu rijetki slučajevi kad roditelj koji je dužan plaćati alimentaciju istu ne plaća ili je plaća u manjim iznosima od dogovorenog, a u kojima drugi roditelj može od nadležnog suda zatražiti provođenje ovrhe.
Ovršni se postupak pokreće što je moguće prije kako ne bi protekao rok za nastup zastare tražbine djeteta.
U slučaju bezuspješne ovrhe, pravo na uzdržavanje može se ostvariti od bake i djeda po tom roditelju.
Dijete ujedno ima pravo na privremeno uzdržavanje koje isplaćuje Centar za socijalnu skrb dok roditelj obveznik uzdržavanja ne počne ponovno ispunjavati svoju obvezu, a ukupno najdulje tri godine. Privremeno uzdržavanje određuje se u visini 50 % zakonskog minimuma uzdržavanja.
Konačno, bitno bi bilo ukazati i na mogućnost podnošenja kaznene prijave protiv obveznika uzdržavanja, a najstroža kazna koja se može izreći roditelju koji ne plaća alimentaciju je kazna zatvora do tri godine.
Autor: Silvija Žužić | Odvjetnik Rijeka | Odvjetnik Krk