Online kupovina postala je danas uobičajeni način kupovine. Neovisno o tome jeste li kupili proizvod za kojeg se uspostavi da vam ne bi odgovarao ili ste pak uočili da bi isti imao oštećenje – materijalni nedostatak; kao potrošač imali bi prava kako je u nastavku obrazloženo.
U prvom bi slučaju potrošač imao pravo, ne navodeći razloge za to, jednostrano raskinuti ugovor sklopljen izvan poslovnih prostorija ili sklopljen na daljinu u roku od 14 dana od dana predaje robe.
No, u drugom slučaju kad bi potrošaču bila predana roba s nedostatkom na odnose potrošača i trgovca primjenjuju se odredbe Zakona o obveznim odnosima o odgovornosti za materijalne nedostatke stvari, a kojima je propisano prvenstveno kako kupac nije obvezan pregledati stvar niti je dati na pregled, ali je obvezan obavijestiti prodavatelja o postojanju vidljivih nedostataka u roku od dva mjeseca od dana kad je otkrio nedostatak, a najkasnije u roku od dvije godine od prijelaza rizika na potrošača.
Kupac koji je pravodobno i uredno obavijestio prodavatelja o nedostatku mogao bi, ovisno o okolnostima konkretnog slučaja, po svom izboru:
U tom se smislu također navodi kako raskid ugovora predstavlja krajnje sredstvo zaštite, a potrošač u svakom slučaju ima pravo i na popravljanje štete, uključujući i štetu koju je zbog nedostatka stvari pretrpio na drugim svojim stvarima.
Opreza radi, potrošače se ujedno upućuje na institut jamstva za ispravnost stvari, a temeljem kojeg bi trgovci bili dužni izvršiti povrat plaćenog ili zamijeniti robu u slučaju da roba ne bi odgovarala specifikacijama i zahtjevima postavljenima u ispravi o jamstvu. Ne zaprimi li potrošač jamstvo prilikom predaje robe, ovlašten je zahtijevati da mu jamstvo bude izdano u pisanom obliku ili u nekom drugom, njemu dostupnom, trajnom mediju.
Konačno, navodi se kako bi temeljni zakon kojim se propisuju prava potrošača bio Zakon o zaštiti potrošača koji upućuje potrošače da bi ugovorene odredbe koje su za potrošača nepovoljnije od onih propisanih ovim zakonom kojim se uređuje zaštita potrošača bile - ništetne.
Dakle, kad se radi o potrošačkom ugovoru, trgovac ne bi mogao svojim općim uvjetima poslovanja ili drugim aktima ograničiti ili isključiti svoju odgovornost za nedostatke stvari, a suprotno utvrđenje predstavljalo bi nepoštenu poslovnu praksu trgovca.
Takva nepoštena poslovna praksa imala bi činiti temelj za podnošenje prijave tržišnom inspektoru, a koje sredstvo zaštite potrošak također ima na raspolaganju nakon što se trgovcu obrati pisanim prigovorom.
Autor: Silvija Žužić | Odvjetnik Rijeka | Odvjetnik Krk