MEĐUVLASNIČKI UGOVOR

Prema Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima suvlasnici su dužni urediti međusobne odnose u svezi s upravljanjem i korištenjem zgrade, a isto se najčešće uređuje pisanim sporazumom; međuvlasničkim ugovorom.

Da bi međuvlasnički ugovor bio valjan, potrebno je da isti potpišu suvlasnici čiji udio u vlasništvu posebnih dijelova zgrade bude veći od 50%.

Odluke se tada primjenjuju na ostale suvlasnike u zgradi.Uz međusobne odnose, ugovorom se ujedno određuje upravitelj, predstavnik stanara te iznos zajedničke pričuve.

Međuvlasničkim ugovorom se detaljno dogovaraju bitne pojedinosti koje se protekom vremena često pokazuju kao problematične kao što su: načini odabira i razrješenja upravitelja, uvjeti rada predstavnika suvlasnika, uvjeti smjenjivanja predstavnika, način plaćanja pričuve, iznos pričuve, te druge.

Osnovne odredbe međuvlasničkog ugovora sadržavale bi:

Ugovorom se također mogu propisati dodatne obveze predstavnika suvlasnika da:

Bitno bi bilo napomenuti kako se svakom suvlasniku dostavlja primjerak ugovora, odredbe kojeg imaju učinak i prema suvlasniku koji je pravo vlasništva stekao i nakon sklapanja međuvlasničkog ugovora.

Suprotno gore navedenom, ako među suvlasnicima ne bi bio sklopljen valjani međuvlasnički ugovor, njihov bi međusobni položaj imao biti uređen Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, te Uredbom o održavanju zgrada.

Autor: Silvija Žužić | Odvjetnik Rijeka | Odvjetnik Krk